{"id":6637,"date":"2024-11-08T17:38:39","date_gmt":"2024-11-08T16:38:39","guid":{"rendered":"https:\/\/evome.hr\/?p=6637"},"modified":"2024-11-12T11:32:24","modified_gmt":"2024-11-12T10:32:24","slug":"kamp-kateheta-pilot-programa-ziva-vatra-na-baskim-ostarijama-kolovoz-2022","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/evome.hr\/?p=6637","title":{"rendered":"Kamp kateheta pilot programa \u201c\u017diva vatra\u201d na Ba\u0161kim O\u0161tarijama (kolovoz 2022.)"},"content":{"rendered":"<style type=\"text\/css\"><\/style>\n<p>Ovoga ljeta, od 24. do 27. kolovoza, odr\u017ean je kamp kateheza prvog stupnja. Dvadeset i devet mladih okupilo se s don Mihovilom Kurkutom u Ba\u0161kim O\u0161tarijama na Velebitu. Neki od njih zapo\u010deli su svoj hod u projektu <em>Evo me<\/em>. Sudjelovale su \u017eupe iz Kmana, Ka\u0161tel Luk\u0161i\u0107a, Ka\u0161tel Starog, Rijeke, Zagreba i Jastrebarskog. Bila su to prekrasna \u010detiri dana provedena u zajedni\u0161tvu, razmjenjivanju iskustava, igri i veselju.<\/p>\n\n\n\n<p>Nekima su stariji animatori ve\u0107 prenijeli iskustva i odu\u0161evljenja s kampova na kojima su ve\u0107 sudjelovali, no svatko je do\u0161ao s druga\u010dijim o\u010dekivanjima koja su na kraju bila itekako nadma\u0161ena.<\/p>\n\n\n\n<p>Dolaskom na Ba\u0161ke O\u0161tarije do\u010dekali su nas nasmijani don Mihovil i animatori koji su ve\u0107 bili stigli na kamp. Uslijedilo je brzinsko pozdravljanje te smje\u0161taj u ku\u0107u i podjela po sobama. Nakon toga oti\u0161li smo u crkvu sv. Elizabete koja se nalazi odmah nasuprot ku\u0107i. Don Mihovil slavio je Misu i zatim smo provjerili u koje smo skupine podijeljeni. Kod postavljanja i pospremanja pribora i obroka svaki su se dan izmjenjivali limuni, grejpovi, mandarine i naran\u010de. Ubrzo je uslijedila i na\u0161a prva Vesela ve\u010der. Poslagali smo stolice u veliki krug i pripremili se za upoznavanje koje je bilo prili\u010dno neuobi\u010dajeno. Svatko se ustao, stao u sredinu i pokazao razli\u010dit, nevi\u0111en pokret i pritom izrekao nekoliko vlastitih osobina. Zatim su uslijedile igre s kojima smo se prvi put susreli, koje smo usvojili i one se danas igraju u na\u0161im \u017eupama. Tako nas je ona prva ve\u010der, ali i svaka sljede\u0107a dovodila do sve ve\u0107eg odu\u0161evljenja i suza radosnica. Dru\u017eenja su svake ve\u010deri trajala sve du\u017ee, postajala su sve zanimljivija i skoro nitko nije opazio kako vrijeme brzo prolazi\u2026<\/p>\n\n\n\n<p>Drugi dan zapo\u010deli smo jutarnjom molitvom i doru\u010dkom, a zatim smo se uputili na mali izlet do obli\u017enjeg jezera Filipov kuk. Na pola puta do jezera zaustavili smo se pokraj velikog, \u0161irokog i razgranatog stabla. Posjedali smo oko njega i pro\u010ditali evan\u0111elje koje govori o doga\u0111ajima nakon Isusova uskrsnu\u0107a. Radilo se o Isusovu ukazanju u\u010denicima na putu u Emaus. Nakon pro\u010ditanog evan\u0111elja nastavili smo put prema jezeru i \u0161umi jedan iza drugoga razmatraju\u0107i evan\u0111elje u \u0161utnji. Kada smo do\u0161li do jezera, uputili smo se na drugu stranu gdje je, naravno, bilo vrijeme za novu igru. Tamo je bila \u0161uma kroz koju smo tr\u010dali neumornom energijom u dvjema grupama poku\u0161avaju\u0107i zauzeti protivni\u010dke baze. Poslijepodne smo proveli u proslavi svete mise, igrama na zraku, razgovoru o komunikaciji i izradi mostova koje smo poslije jedni drugima predstavili. Ve\u010der smo proveli u prirodi i dan smo priveli kraju molitvom krunice u \u0161etnji dvori\u0161tem izme\u0111u ku\u0107e i crkve.<\/p>\n\n\n\n<p>Program tre\u0107eg dana zapo\u010deo je vrlo sli\u010dno kao i dan ranije. Upoznali smo jedni druge sa \u017eupama iz kojih dolazimo \u2013 iznijeli smo njihove potencijale, nedostatke i svoje ideje o tome \u0161to se u njima mo\u017ee pobolj\u0161ati. Toga sun\u010danog popodneva uputili smo se u razgledavanje sirane, u posjet \u017eivotinjama i u daljnje upoznavanje velebitskoga krajolika. Jedan od zabavnih, ali i lijepih trenutaka bio mi je na stijeni kada smo, nakon \u0161to je netko pri padu kamen\u010di\u0107a rekao \u201enek pada\u201c, svi otpjevali stih istoimene pjesme. Vesela ve\u010der toga dana ostavila je jo\u0161 jedan veoma veseo, ali i smije\u0161an trag. Svaka grupa izvela je kratku kazali\u0161nu (i doista neo\u010dekivano dobru) komedijsku predstavu. Predstavili su se tu noj, pas, cvijet, vodoinstalater, \u010dasna sestra, hidroelektrana, boksa\u010dke rukavice i ostalo. Me\u0111utim, najupe\u010datljiviji dio dana bilo je predivno klanjanje kada smo dobili priliku za razgovor ili ispovijed.<\/p>\n\n\n\n<p>Zadnjega, \u010detvrtog dana mogli smo se posvetiti razmi\u0161ljanju o vlastitim osobinama i navikama, kao i o odluci o tome na \u010demu bismo mogli poraditi. Time smo zaklju\u010dili izvrsno iskustvo na kampu. Nakon toga posljednji smo put zajedno ru\u010dali, a zatim smo spremili stvari, pospremili ku\u0107u i jedni drugima zahvalili. Posebno smo zahvalili na\u0161oj teti kuharici tako \u0161to smo joj otpjevali pjesmu Morska vila. Rastanak je, kao \u0161to to i ina\u010de biva, bio pun emocija. Voljele bismo jo\u0161 jednom naglasiti kako su na\u0161a o\u010dekivanja itekako nadma\u0161ena. Nakon \u0161to smo se vratili, svi smo kona\u010dno shvatili o kakvom su osje\u0107aju govorili stariji animatori jer smo i sami njime zra\u010dili. Prekrasnom ozra\u010dju kampa doprinijela je pjesma i molitva. Drago nam je \u0161to smo sudjelovale jer se sve \u0161to smo navele mo\u017ee iskusiti jedino u kampu. Bilo je neobi\u010dno posjetiti tolike ku\u0107e, domove i \u017eupe, ali vratili smo s novim prijateljstvima, iskustvima i znanjem o radu i odnosu kako s odraslima, tako i s djecom. Sve nas je to goru\u0107ih srca pripremilo za jo\u0161 uspje\u0161niji nastavak aktivnog rada u \u017eupama i zajednicama. Evo me! Evo nas!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ovoga ljeta, od 24. do 27. kolovoza, odr\u017ean je kamp kateheza prvog stupnja. Dvadeset i devet mladih okupilo se s don Mihovilom Kurkutom u Ba\u0161kim O\u0161tarijama na Velebitu. Neki od&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":6638,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-6637","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/evome.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6637","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/evome.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/evome.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/evome.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/evome.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=6637"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/evome.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6637\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6732,"href":"https:\/\/evome.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6637\/revisions\/6732"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/evome.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/6638"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/evome.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=6637"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/evome.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=6637"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/evome.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=6637"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}