Mladi nakon sakramenta krizme često gube doticaj s vjerom i aktivnijim životom u Crkvi, zbog čega se često čuje da je krizma oproštaj od Crkve, a trebala bi biti početak kršćanske zrelosti. Zbog toga su salezijanci, redovnici čija je karizma upravo rad s mladima, svoje napore usmjerili prema razdoblju pripreme za krizmu i mladima nude sadržaj koji može biti zanimljiviji od onoga na društvenim mrežama i koji može odgovoriti na temeljna pitanja koja si mladi u toj dobi postavljaju.
Program „Živa vatra“ prvi je cjeloviti program pripreme za krizmu u Hrvatskoj koji nudi priručnik za krizmanike i katehete, popratne video sadržaje, dodatne edukativne sadržaje, materijale i besplatnu podršku župama koje provode program.
Riječ je o programu koji prati sve najnovije naputke Katoličke Crkve u području kateheze, a nastao je suradnjom oko dvadeset stručnjaka iz teologije, pedagogije, psihologije i komunikologije sa svećenicima i mladima.
Autori ističu da su sve osmislili slušajući mlade i njihove stvarne želje i pitanja koja ih zanimaju, a don Mihovil Kurkut koji je i direktor salezijanske izdavačke kuće u čijoj je nakladi objavljen program „Živa vatra“ ističe kako je u radu s krizmanicima važno biti autentičan:
„Jako je važno stvoriti jedan dobar ambijent. Nećete vjerovati koliko je to bitno, da ta škola, taj oratorij, ta župa, taj sportski klub ima jedan dobar zrak, da se osjećaš dobro tamo. Možda nećeš razumjeti što je to, ali bitno je da se tamo osjećaš kao doma. To je prvi korak, a drugi korak je susresti osobu i imati osobni odnos, ne može biti generički odnos. Svako dijete ima svoje ime i prezime i svoju povijest. Kad on shvati da sam ga primijetio, da je on meni bitan i da na mene može računati, da se može otvoriti kad želi i ako želi, onda se tu stvara nešto novo.“
Početkom iduće pastoralne godine najesen počet će druga godina provođenja programa „Živa vatra“. Program nudi priručnike koji su sadržajem i dizajnom prilagođeni mladima, s brojnim inovativnim i bliskim primjerima iz svakodnevnoga života.
Koordinatorica Jelena Franić ističe da je provođenju prethodilo trogodišnje razdoblje pilot – projekta u raznim hrvatskim župama koje su davale povratnu informaciju i revidirala materijal:
„Najviše srca smo stavili u ‘Dnevnik putovanja’ koji je namijenjen krizmanicima. On se ne mora nositi u torbi da ih podsjeća na školski sustav, nego kao nešto što bi im moglo poslužiti i kasnije u životu. Dnevnik je pun primjera i poticaja iz života svetaca i izazova. Koristili smo se vatricama koje podsjećaju na Snapchat, imamo i ‘duhovnu teretanu’, a nakon kateheze mladi mogu to otvoriti i raditi na sebi, poput osobnoga duhovnog dnevnika.“
Često se postavlja pitanje je li danas u Crkvi teško govoriti jezikom koji mladi vole, koji ih privlači i je li teško općenito zainteresirati mlade za vjeru? Iz svoga iskustva rada s krizmanicima u župi u Stenjevcu Ana Lončarević smatra da uz ljubav i molitvu ništa nije teško:
„Ono što mislim da je važno, a to ‘Živa vatra’ jako potiče, je uključiti župu i osvijestiti zajednicu da su djeca koja su nam povjerena naša. Kada se zajednica okupi treba sjesti i vidjeti kontekst današnjeg vremena: čime su ti mladi okruženi? Mi to svi otprilike znamo: škola, mediji, obitelji, imperativ uspjeha u školi, brojne ponude drugih aktivnosti. Mi trebamo vidjeti što djeci možemo ponuditi da bi uopće dobili njihovu pažnju. Kad vidimo kome trebamo poći ususret i uz uvjet ljubavi, spontano dolazi da ono što piše u planu i programu prilagodimo te ono što je dobro za njih sagledamo iz njihovih cipela.“
